Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka došlo je do “otvaranja granica” bivše socijalističke Jugoslavije, kada veliki broj stanovnika kalesijske opštine odlazi na “privremeni” rad u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge zemlje Zapadne Evrope. Za izrazito nerazvijenu Kalesiju, pod jednom vrstom embarga na razvoj od strane komunističke vlasti zbog “muslimanske legije” i “zelenog kadra” u Drugom svjetskom ratu, puno su značile novčane doznake koje su od tada počele dolaziti direktno porodicama a indirektno i drugim sektorima društva. U tim prvima talasima kalesijskih gastarbajtera, tadašnja Zapadna Njemačka je bila najprimamljivija, da bi kasnije pored Austrije sve veći broj odlazio u Švicarsku. Zbog činjenice da su u Švicarskoj kalesijsci uglavnom koncentrisani na području Cuga (Zug) i Apencela (Appenzell), možese reći da je danas najznačajnija kalesijska dijaspora upravo u Švicarskoj.
Prvi odlasci u Švicarsku zabilježeni su 1974. godine, kada su Džemail Omerović i Nezir Mehmedović iz Memića kratkotrajno radili u Švicarskoj. Nakon dvije godine na rad u Cug su došli Husein Hadžić i Huso Mehmedović iz Memića i Milan Miličić iz Vilčevića, kao prvi iz tadašnje opštine Kalesija. Ubrzo su došli i Omer Mehmedović i Avdo Omerović iz Memića, a za njima i mnogi drugi, uglavnom su se zapošljavali u firmi Pajket u Cugu.
Masovniji dolasci su počeli 1980. godine, kada se još uvijek dolazilo sezonski na 9 mjeseci, a nakon 4 boravka dobijala se stalna viza. Tada je došao i Huso Đedović iz Brda, koji će svojim aktivizmom sa Ismetom Majdančićem i neumornim Huseinom Hadžićem obilježiti narednu fazu u razvoju kalesijske dijaspore u Švicarskoj. Osamdesetih godina, po uzoru na druge gastarbajterske sredine, i u Cugu je djelovao jugoslovenski klub s ciljem okupljanja radnika iz bivše Jugoslavije. Krajem osamdesetih godina počinju se dovoditi i kompletne familije u Švicarsku, a smatra se da je početkom devedesetih godina bilo oko 300 radnika iz Kalesije.
Jedan od prelomnih momenata u organizovanju kalesijske dijaspore u Švicarskoj nastupio je u oktobru 1991.godine, a podudario se sa sve izvjesnijim najavama agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Agresijom tzv. JNA na Sloveniju i Hrvatsku, raspadom bivše Jugoslavije i osamostaljivanjem Slovenije i Hrvatske, a nakon toga i razmještanjem korpusa tzv. JNA u Bosni i Hercegovini, bilo je jasno da se ratna opasnost sve više nadvija nad Bosnom i Hercegovinom. Kalesijski Bošnjaci na radu u Švicarskoj u tom periodu iskazali su visok nivo nacionalne svijesti i patriotizma, i na djelu pokazali spremnost da koliko mogu pomognu svoju domovinu.
10.oktobra 1991. godine delegacija kalesijske SDA predvođena tadašnjim predsjednikom Izetom Hadžićem boravila je u Cugu i održala sastanak sa kalesijskim Bošnjacima na tom području, radi njihovog organizovanja i boljeg povezivanja sa Kalesijom. Ubrzo nakon toga u Cugu je osnovan džemat, koji je okupljao i ostale Bošnjake na tom području.
Do novog talasa kalesijske dijaspore dolazi u ratnom i poratnom periodu, kao posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). U periodu agresije kalesijska dijaspora u Švicarskoj po svim ocjenama bila je među najbolje organizovanim, i kroz materijalnu i drugu pomoć dala je veliki doprinos opremanju i logističkom održavanju kalesijskih jedinica, ali je od nje cijelo vrijeme pristizala pomoć i ostalim kategorijama stanovništva. U Cugu je formiran je Zavičajni klub Spreča, a u Apencelu klub Zlatni ljiljan, u oba kluba većinu su činili Kalesijci. Dugačka je lista imena ljudi iz kalesijske dijaspore koji su se tada istakli u svom radu, navedimo samo neka imena: Huso Đedović, Husejin Hadžić, Smajo Hodžić, Jusuf Halilović, Huso Fazlić i mnogi drugi.
U poslijeratnom periodu, na inicijativu kalesijske dijaspore u Cugu (oko 1200 članova), Apencelu, Hajdenu i drugim mjestima u Švicarskoj, počela je ponovo i određena vrsta institucionalne saradnje sa Kalesijom. Prvo je 2004. godine u Cugu gostovalo kalesijsko kulturno umjetničko društvo Halisije, nakon toga i delegacije općine i medžlisa boravile su u Cugu, zatim su u Kalesiju dolazile i delegacije Grada Cuga i došlo je do potpisivanja protokola o saradnji ovih gradova prijatelja. S ciljem razvijanja saradnje Kalesije i Cuga, na inicijativu sekretara Cuga Artura Kantienija, inače velikog prijatelja Kalesije, u Cugu je 2010. godine osnovano i Udruženje “Zug – Kalesija” (Verein Zug-Kalesija), koje je i danas veoma aktivno na planu afirmacije naše kulture u Švicarskoj i u čijem radu učestvuju i predstavnici mlađih generacija kalesijske dijaspore u Cugu.
Raduje činjenica da i danas postoji jedan broj aktivista iz kalesijske dijaspore, ljudi koji su u svojim sredinama stekli zavidan renome u poslu i drugim aktivnostima (kulturnim, sportskim, humanitarnim i dr) i koji su spremni pomoći u realizaciji mnogih projekata potrebnih Kalesiji. Za nastavak uspješne saradnje kalesijske dijaspore sa Kalesijom, poput one iz ratnog i poratnog perioda, potrebno je iznalaziti nove modele saradnje. Interes predstavnika dijaspore i dalje postoji, a za nastavak saradnje neophodna je odgovarajuća spremnost predstavnika Kalesije i njenih kulturnih i drugih institucija.
