Kalesijski zvuci su ostavili zasigurno najveći trag u izvornoj muzici ne samo Kalesije, već i prostora bivše Jugoslavije. Grupa koja je napravila iskorak u izvođenju spajajući elemente sevdaha i izvornog seoskog melosa što je zapravo i odredilo njihov specifičan odnos prema tradiciji uopšte. Na taj način izvorna muzika je dobila na popularizaciji, a pri tome nije izgubila svoj temelj. Kako navodi Hasan Požegić, osnivač ove grupe, Kalesijski zvuci su prvobitno izvodili sevdalinku na lokalnim vašerima i priredbama u Memićima gdje je tražena da se izvodi i seoska pjesma koju su članovi grupe ubrzo morali naučiti. I tako počinje priča o njegovanju seoske tradicije i izvorne pjesme, koja traje i u današnjem vremenu. Kalesijski zvuci napravili su jedan presedan i na neki način pokušali da na bazi i temeljima koji su ih odredili usmjere svoj put ka drugačijem izvođenju i orijentišu se na izvornu seosku pjesmu, a zbog velikog interesovanja onih koji su tražili da se ta pjesma uvrsti u njihov repertoar. Tako je nastala i danas veoma popularna pjesma „Selo moje maleno“, za koju je tekst napisao Jusuf Osmanović, Hasan Požegić melodiju, a Ramo Salkić muziku (aranžman), a pjesma je promovisana 1981. godine u Capardama kod Mehe Kokora u kafani, gdje je izvedena 30 do 40 puta za jednu večer. Od tada pa do danas Kalesijski zvuci su napravili 167 pjesama, a pjesma „Selo moje maleno“ ušla je u anale izvorne muzike u BiH, pa i šire. Treba istaći da je etno muzička kultura kalesijskog kraja bazirana na izvođenju uz dvije violine i šargiju, a Kalesijski zvuci su vremenom napravili i taj iskorak u odabiru instrumenata na kojima su izvodili novokomponovanu izvornu muziku, koja je bila komercijalnija od klasične izvedbe seoske izvorne pjesme. Tako su za izvođenje koristili harmoniku i gitaru, pored violine i šargije. Kako su te pjesme nastajale pojavila se potreba, ali i okolnosti su ukazivale, da se novokomponovane izvorne pjesme Kalesijskih zvuka snime na nosače zvuka gramofonske ploče singlice i LP. Avdo Panjeta trgovački putnik koji je u to vrijeme radio za sarajevski Diskoton boravio je u Capardama, gdje je čuo izvođenje pjesme „Selo moje maleno“ i ponudio da se snimi singlica Kalesijskih zvuka. To je iniciralo i nastajanje pjesme „Sedam puta lola se ženio“, a prva singlica sa tim pjesmama objavljena je 1981. godine i promovisana prvi put na Radio Zvorniku. Tematika pjesama grupe Kalesijski zvuci bila je različita, od ljubavnih sadržaja do životnih okolnosti čovjeka u ruralnoj sredini, pa i šaljivih, i kako se u narodu kaže „škakljivih“ erotskih tema. Teme su se provlačile kroz pjesme, koje su pored singlice, snimljene na osam LP – a, a kasnije i na kasete.
Kalesijski zvuci pronijeli su glas izvorne novokomponovane pjesme i izvan granica bivše Jugoslavije, prvo u Njemačkoj 1983, godine, zatim i u Austriji, Švicarskoj, Luksemburgu, a Hasan Požegić posebno ističe koncert u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gdje su Kalesijski zvuci umjesto predviđenih pet, izveli jedanaest svojih pjesama na zahtjev publike. Predstavljajući i njegujući izvornu muziku i u najtežim ratnim vremenima, ali i poslije, izazvali su veliko interesovanje mnogih istraživača i etnomuzikologa upravo zbog takvog, drugačijeg i savremenijeg načina razmišljanja o izvornoj seoskoj pjesmi. Tako je u Donje Raince još 1991. godine prvi put došla Kim Barton etnomuzikologinja iz Londona koja se inače bavila etno muzičkom kulturom Balkana, i tada, kako ističe Hasan Požegić u svom kazivanju, upoznala se sa radom grupe Kalesijski zvuci i došla na ideju da snime nosač zvuka CD u Londonu, te na taj način budu kao grupa 1993. godine uvršteni u svjetsku muzičku enciklopediju. Kim Barton je mora se priznati radeći na doktoratu o izvornoj muzici sjeveroistočne Bosne dala veliki doprinos u očuvanju seoske izvorne pjesme na ovom području. Njena istraživanja nisu slučajnost jer su u Bosnu i prije nje dolazili istraživači i etnomuzikolozi koji su upravo svojim istraživanjima o bh. tradiciji, kulturi i običajima pronijeli glas izvan njenih granica. Zahvaljujući tim istraživanjima ostavljen je pisani trag i zabilježeni su značajni podaci o bh. tradiciji i muzici. Saradnja sa Kim Barton bila je jedna stepenica više, ali i vrhunac karijere koju su brzo izgradili članovi grupe Kalesijski zvuci. Prema kazivanju Hasana Požegića te 1991. godine nakon tri mjeseca od boravka Kim Barton u sjeveroistočnoj Bosni, kontaktirao ga je Mirza Hajrić dopisnik Oslobodjenja iz Londona i kazao tom prilikom da su Kalesijski zvuci odabrani da snime svoj nosač zvuka CD koji će biti objavljen u Londonu i da će doći tim ljudi da odabere 10 pjesama koje će se naći na tom nosaču zvuka. Pjesme su tonski zabilježene u studiju u Sarajevu, a CD je objavljen u Londonu.
Muzikološki gledano Kalesijski zvuci su svoj rad zaokružili ovim CD – om, a možemo slobodno reći da su imali tri muzičke faze ili perioda, prvi u kojem su izvodili isključivo sevdah, drugi u kojem su kombinovali sevdah i izvornu seosku pjesmu i treći u kojem su radili novokomponovanu izvornu pjesmu. Mnogi pop izvođači su koristili elemente njihove izvorne muzike, a jedan od njih je i Dino Dervišhalidović – Merlin koji je koristio motive iz pjesme „Frula svira, kosu kujem“ Kalesijskih zvuka za svoju pjesmu „Merjema“. Kalesijski zvuci sarađivali su i sa Goranom Bregovićem i Severinom na pjesmi „Made in Bosnia“, koju je napisao Goran Bregović, a pjesma je izvedena na koncertu u sarajevskoj Zetri krajem decembra 2013. godine.
Navedeni podaci govore upravo o fenomenu izvorne seoske pjesme koju su Kalesijski zvuci željeli na neki svoj način približiti slušaocu i popularizovati je i kroz tradicionalno izvođenje, ali i kao novokomponovanu seosku muziku što je rezultiralo njenim opstankom. Bitno je istaći da grupa i danas djeluje i izvodi izvornu seosku pjesmu i tako doprinosi očuvanju i njegovanju seoske tradicije.
(Kazivanje Hasana Požegića iz Donjih Rainaca, osnivač grupe Kalesijski zvuci, zabilježeno u oktobru 2017. godine.
Objavljeno u časopisu Šeherdžik br. 5, Kalesija, autor Mirela Ibrahimović Mehanović, dipl.muzikolog, prof.)
