Džemal Poljaković rođen je 1944.godine u Kalesiji. Srednju školu završio je u Tuzli, a studij medicine u Beogradu. Pjesme je objavljivao u Našim danima, Poletu, Indexu, Pokretu, Oslobođenju, Telegramu. Za svoju poeziju je od samih početaka više puta nagrađivan: prvom nagradom za poeziju mladih sjeveroistočne Bosne u Tuzli 1962.godine, drugom nagradom za omladinsku poeziju na konkursu Naših dana u Sarajevu 1963., i prvom nagradom za mlađu vojvođansku poeziju u Vršcu 1964.
Džemal Poljaković nije pisao puno i nije inzistirao na objavljivanju svojih pjesama. Objavljivao je kada su od njega pjesme tražene, nerijetko čak, izmoljene za zajedničke knjige i panorame. Jedna takva knjiga, orijentirana kao zavičajna pjesnička panorama naslovljena Ponedjeljkom u sedam, pojavila se u izdanju Književnog kluba Tuzla, 1976. godine. U knjizi se pjesnički susreću Nijaz Alispahić, Ivo M. Andrić, Suad Bahić, Jusuf Begić, Ljubomir Ćorilić, Šimo Ešić, Mirko Jeleč, Atif Kujundžić, Avdo Mujkić, Izet Pajević, Trpimir Miro Petrović, Džemal Poljaković, Vinka Popović Ana, Stojan Simić Krpica, Zijad Sarajlić, Dragoljub Vasić, Snježana Vukadinović…
Džemal Poljaković je u toj knjizi priložio četiri pjesme iz ciklusa Snagovke ljeto prepijevaju. Pjesme su odjeknule čudesnom snagom tradicije i mentaliteta čovjeka sprečanskog i snagovskog kraja i podneblja.
Po završetku studija Poljaković se sve manje bavi poezijom, jer poziv ljekara je iziskivao dosta odricanja. Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, prvih teških zločina i progona u Snagovu, Zvorniku, Bratuncu i Cerskoj, Poljaković je ponovo počeo da piše. Kao ljekar i univerzitetski profesor, Džemal Poljaković je tada osjetio potrebu i da se oglasi kao pjesnik. Patriotskim pjesmama je vršio domovinsku misiju, svojom dušom se borio protiv zla kojeg njegovo biće nije moglo pojmiti niti razumjeti. Poljaković okuplja ranije pjesme i piše nove. Brižljivo organizira svoju knjigu izabranih i novih pjesama Let iznad vatre.
Knjiga se pojavljuje u izdanju Bošnjačke zajednice kulture Preporod – Opštinsko društvo Tuzla, 1994. godine. Njezino izlaženje odjeknulo je kao čudo pjesničke savjesti i ljepote. Knjigu Let iznad vatre Džemal Poljaković organizira u pet pjesničkih krugova: Čuvari sna, Od srebra ljuljaška, Snagovke ljeto prepijevaju, Pjesme o Hanki prevaranki i Pjesme o Zemlji ili predanju otaca.
Kao moto knjige Let iznad vatre Poljakovi} ističe stihove – maksimu:
Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu,
koji su najširem smislu postali i rezignirana patriotska konstatacija kojom počinju i završavaju komentari ratnih zbivanja u BiH, na prostoru puno širem od tadašnjeg Tuzlanskog okruga. Tada već pedesetogodišnjak, Džemal Poljaković pokazuje kako nije potrebno pisati puno, ako se piše dobro i ono što treba pisati.
U knjizi Šest bijelih mantila – izbor poezije ljekara, koja se pojavila u izdanju Bosanske riječi Tuzla 2007. godine, Džemal Poljaković zastupljen je pjesmama: Pjesnik u ogledalu ili Narcis, Moj brat, Pad Troje, Rabija Rahmanova, Sjećanje, Idila, Pjesma o Džani, Snagovke ljeto prepijevaju I, II, III, IV, V, Opomena, Logor I, Logor II. U jedanaest pjesama, Poljaković je napravio najbolju rekapitulaciju svoga pjesništva i potvrdio svoj pjesnički ugled.
(Iz rada književnika Atifa Kujundžića: Džemal Poljaković, pjesnik ekspresivne lirske apstrakcije, objavljenog u Časopisu Šeheržik, Kalesija, 2008. godine)
