Ahmet (Sulejman) Spahić je rođen 10.10.1936. godine u Likama kod Kalesije, u uglednoj muslimanskoj familiji Spahića. Spahići iz Lika spadaju u familije koje su od starina puno držali do vjere islama. Tako se Mustafa (Avdija) Spahić (rođen 1825.godine) navodi kao mutevelija džemata Vacetina (za godinu 1889.)
Ahmet je pohađao mekteb u muhadžirluku (1941-1945) i u rodnom mjestu u džematu Šeher poslije povratka iz muhadžirluka. Roditelji su ga upisali u u Behram-begovu medresu u Tuzli, koju je pohađao do njenog ukidanja 1949.godine, kada je zatvorena od strane komunističkih vlasti. Školske 1948/49 godine učenici Behram-begove medrese su nakon povratka sa zimskog odmora (15. januara 1949. godine) obaviješteni da se rad Medrese obustavlja do daljnjeg. Medresu je tada pohađalo oko 100 učenika, od kojih je samo manji broj učenika nastavio školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi i Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu. Kao i većina drugih učenika, Ahmet je zbog nemogućnosti nastavka školovanja bio prisiljen vratiti se kući. Po povratku iz medrese u Tuzli, Ahmet se sam usavršavao u započetom sticanju vjerskih znanja. Svoje dalje vjersko obrazovanje sticao je i pred Mustafom ef. Joldićem, mualimom u Šeheru. Mustafa ef. je po završetku Drugog svjetskog rata bio na dužnosti imama i mualima u džematu Šeher, sve do 1962. godine.
Zbog ukidanja medresa u to vrijeme nije bilo dovoljno imama u Bosni i Hercegovini, tako da su nadležni organi Islamske zajednice primali u vjersku službu i one koji su imali dovoljno znanja za imama a zbog više sile nisu imali završenu medresu. Među takvima je bio i Ahmet, koji je i poslije medrese nastavio raditi na svom vjerskom obrazovanju, tako da je u pogledu učenja Kurana ubrzo stekao dovoljno znanja za obavljanje dužnosti imama i mualima. Imao je i izuzetno lijep mekam, tako da je kao vjerski službenik sa mektebi-ibtidaijom od nadležnih u Odboru IVZ Tojšići dobio odobrenje da obavlja dužnost imama i mualima u džematu Šeher.
Tih šezdesetih godina prošlog vijeka, radeći kao imam i mualim u džematu Šeher, ostavio je dubok trag na mnoge generacije Šeheraca, Borogovaca, Ličana i drugih, koje je uspješno učio osnovama islama i vjerske pouke. Dužnost imama u Šeheru obavljao je sve do 1970. godine, kada odlazi na privremeni rad u Njemačku, gdje ostaje sve do penzionisanja.
Poslije penzionisanja posvetio se radu u džematu Šeher, u vrijeme povratka mještana u porušeno naselje, sa miniranim i devastiranim stambenim i vjerskim objektima. Kao mutevelija i vakif dao je nemjerljiv doprinos obnovi džamije u Šeheru i vjerskog života na ovim prostorima. Bio je i ostao primjer uzornog Bošnjaka muslimana, uzor svima koji su ga znali, posebno polaznicima vjerske pouke u svom džematu i džematlijama.
Preselio je na Ahiret 2016.godine. Dženaza je klanjana 22.februara 2016. godine ispred džamije u Šeheru kod Kalesije, uz učešće velikog broja džematlija Šehera i ostalih džemata Gornje Spreča, kao i mnogih poštovalaca lika i djela Ahmeta ef. Spahića.
(Iz časopisa Šeherdžik br. 7 : Dževad Tosunbegović – Likovi zavičaja Ahmet ef. Spahić, Kalesija 2021.god.)
